четвртак, 25. фебруар 2016.

SVE JE STVARNO ALI NIŠTA NIJE REALNO




Ne mogu da verujem da se nedokučivi svemir 
okreće oko ose patnje. 
Neverovatna  lepota sveta sigurno mora
negde počivati na čistoj radosti..

Luis Bogan, pesnikinja




Život je energija, čista, kreativna Energija.

Svi smo mi stvaralačka bića, naši životi na neki način postaju naša Umetnička dela. Kada nadjemo našu kreativnu energiju, kada ona poteče , naša lica počinju da sijaju. Blistamo sjajem cele naše duše. Rekla bih da po sjaju, možemo prepoznati koliko je neko istinski živ. 
Prazne oči se ne raduju više nikome. 
Prazni ljudi nose sputane duše. Nose maske i kada spavaju. Daleki u sebi, nose oklop nedodirljivosti.A na hladno srce ljubav se više ne hvata.  
Iako je njima najpotrebnija…

Ponekad neko umire i dok je još živ, jer gasi sjaj, svoju radost, idejama i razlozima zašto više ne može da bude srećan. Kažu život je tako težak, ništa mi ne ide od ruke, život me boli kao da nije moj... a nije tako, bole nas priče koje pričamo sebi, bole nas Laži koje nam plasira naš um pun negativnosti.  
Što su veće naše Laži i Iluzije to nas jače boli. 
Naše opiranje životu, e to boli baš, a nekad i peče, pogotovo ona misao - Zašto baš meni to da se desi, Bože zašto, zašto ja ?..

Dok živiš, budi živ.
Gete

Život je pun izgovora za našu bol, izgovora da se ne oseća, da se ne sanja, izgovora da se ne živi. Biti jadan to nije hobi, to zahteva puno radno vreme, kao i biti srećan. Sreća je ukus koji se uči, kao i hrabrost. 
U ovom životu kratkom kao pola uzdaha, nije poenta koliko bola osećamo, već sa koliko radosti živimo. 
E to je postala biblija mog života, oltar kome se ja klanjam.


Ono što nas zaista pogadja, nisu okolnosti, nije život, već nas pogadja naša misao da ono što se dešava ne treba da se dogadja ili ne bi trebalo da se desi.
Jer mi kao uvek znamo šta treba i šta ne treba da bude, hoćemo da kontrolišemo ono što se ne može kontrolisati. Naš mali Ego, a kod nekih veliki kao kuća, misli da je veći od života. I tako se malo raspravljamo sa životom, svadjamo se, krivimo ga, ljuti smo, neko ga i psuje. Rado bi i mi malo njega da pljusnemo, za promenu.
Život me je izneverio - kukamo, a neki glas duboko u nama, kao da nam šapuće, hej probudi se, nije te život izneverio, već tvoje sopstvene zablude.  
Znam, gorka je to pilula za progutati.  
Istina ne boli, ona uvek oslobadja, otvara nam oči..





Trebalo mi je malo više vremena da prihvatim dve jednostavne istine :             

1. Sve se stvarno dešava sa razlogom i 
2. još jednostavnija - Da sve što se dešava i trebalo je da se desi, jer se upravo i dešava..

Iskreno mogu da negiram do prekosutra i da okrećem glavu, da pričam da to tako ne može, ne treba, da lažem sebe da se nije ni desilo, ali džabe moj otpor, život se već desio i kraj priče.. 
Problem je, pardon hoću reći izazov je pronaći smisao u besmislu, jer život nam ne isporučuje dogadjaje sa etiketom na kojoj piše šta oni znače. Na nama je da otkrijemo skrivenu lekciju namenjenu samo nama. 
Moja duša je uvek bila gladna smisla. Bili su mi potrebni ti odgovori na zašto, trebali su mi odgovori koji će me činiti jačom, sigurnost u moru nesigurnosti. 
Ali nije bila dovoljna samo svesnost skrivenog smisla, pa čak ni razumevanje trenutka, život je tražio moje prihvatanje, pa da postane moja nepodnošljiva lakoća postojanja. A čeznula sam za tom lakoćom življenja, da mi život postane lagan kao pero, kao dugo toplo leto u svim nijansama plave. Čeznula sam za tom slobodom..

Život je u svakom slučaju u pravu.
Ponekad nešto nema smisla odmah, ali dobija kasnije. Mi mu dajemo smisao. Prihvatanje ne znači odustajanje od onoga što želimo, predati se životu je čin vere u sebe i Univerzum da nas vodi upravo tamo gde smo se zaputili. 
Ponekad najbrži put kojim nas život vodi do naših želja je paklena vožnja, koja ,će nas prodrmati do temelja i naterati da preispitamo sve što mislimo da jesmo i da izvuče iz nas naš najbolji deo, našu suštinu. 
Tako se sretnemo sa samim sobom. 
Tako otkrijemo koliko smo jaki i koliko možemo, a to je sve što je život i hteo da nas nauči. Naša trenutna stvarnost je uvek odraz lekcija koje su nam najpotrebnije.
U haosu najvećih izazova koje nam život daje, otkrićemo da u nama postoje nepobedive dubine. U ponoru života naše svetlo zasijaće najjače. 
Ali spoznaja bez promene je kao veridba bez venčanja. 
Nedostaje nam završni čin. Samo promenom menjamo stvari. 
Sve što smo naučili treba da pretvorimo u srećniji i bolji život po našim merilima.

Čini mi se da mnogi padnu na ovom završnom ispitu. 
Prepuštanje životu nije stanje inercije i duhovne lenjosti, kao ja ću samo da sanjam i meditiram, a Univerzum će sve sam da reši na najbolji način za mene. 
Ne sedimo mi na zadnjem sedištu svog života i puštamo Boga da nam rešava probleme. Guru iz fotelje ne stiže mnogo daleko. Mi smo ta promena.
Dopuštamo sebi da radimo sa životom, a ne protiv njega.






Predaj se struji života, tom neprekidnom toku koji nas prožima, svoj život daj životu.To su bile lekcije koje sam učila. 
Kukavica u meni htela je sve da kontroliše, pa čak i svoje srce.
Ljubav i želje sam držala u okovima svojih strahova. Bila su mi potrebna sva iskustva mojih godina, da razbijem tu iluziju da sam nemoćna i zarobljena u životu koji ne volim, da me život kažnjava na neki način. 
Otvorila sam oči i videla da oko mene je sve zaista stvarno, ali ništa nije toliko realno. Mi nemamo ograničenja, osim onih u koja sami verujemo. I uvek imamo izbor, da krenemo ispočetka i od svog života napravimo nezaboravno putovanje. Postala sam kreativni epicentar svog života, kao što sam i uvek bila, ali ovaj put svestan. Moj život je postao izraz mojih namera i želja.
I samo tako, izbacila sam hrabro svoje srce ispred sebe i počela da jurim za njim da ga uhvatim, ono je znalo put kojim želim da idem…
Moje srce je postalo moj najbolji vodič.


Toliko je bilo u životu stvari kojih smo se bojali. A nije trebalo. Trebalo je živeti.

Ivo Andrić


U ovoj kosmičkoj učionici koja se zove život, svi smo mi nedovršene priče. 
Umetnička dela u nastanku. Romani koji se još pišu. 
Jedno loše poglavlje, ne znači kraj priče.
Samo okrenimo novu stranicu..